Kurkuma se u Aziji koristi stoljećima i glavni je dio Ayurvede, Siddha medicine, tradicionalne kineske medicine, Unani [14] i animističkih rituala austronezijskih naroda. Prvo se koristio kao boja, a kasnije zbog svojih navodnih svojstava u narodnoj medicini.
Iz Indije se proširio u jugoistočnu Aziju zajedno s hinduizmom i budizmom, jer se žuta boja koristi za bojanje odjeće redovnika i svećenika. Kurkuma je također pronađena na Tahitiju, Havajima i Uskršnjem otoku prije kontakta s Europom. Postoje lingvistički i posredni dokazi o širenju i uporabi kurkume od strane Austronežana u Oceaniji i na Madagaskaru. Osobito stanovništvo Polinezije i Mikronezije nikada nije došlo u kontakt s Indijom, ali naširoko koristi kurkumu i za hranu i za bojanje. Stoga su vjerojatni i neovisni događaji pripitomljavanja.
Kurkuma je pronađena u Farmani, koja datira između 2600. i 2200. godine prije nove ere, te u trgovačkoj grobnici u Megiddu, Izrael, koja datira iz drugog tisućljeća prije nove ere. Zabilježen je kao biljka za bojenje u asirskim medicinskim tekstovima na klinastom pismu iz Asurbanipalove knjižnice u Ninivi iz 7. stoljeća prije Krista. U srednjovjekovnoj Europi kurkumu su zvali "indijski šafran".
Naši proizvodi od kurkume bez prirodnih i pesticida s NULTIM aditivima sada se popularno prodaju u zemljama i okruzima koji je vole koristiti pri kuhanju. Dostupni su ISO, HACCP, HALAL i KOSHER certifikati.