Kurkuma se vekovima koristi u Aziji i glavni je deo ajurvede, Siddha medicine, tradicionalne kineske medicine, Unanija,[14] i animističkih rituala austronezijskih naroda. Prvo se koristio kao boja, a kasnije zbog svojih navodnih svojstava u narodnoj medicini.
Iz Indije se proširio na jugoistočnu Aziju zajedno sa hinduizmom i budizmom, jer se žuta boja koristi za bojenje haljina monaha i svećenika. Kurkuma je također pronađena na Tahitiju, Havajima i Uskršnjem ostrvu prije kontakta s Evropom. Postoje lingvistički i posredni dokazi o širenju i upotrebi kurkume od strane austronezijskih naroda u Okeaniji i Madagaskaru. Stanovništvo u Polineziji i Mikroneziji, posebno, nikada nije došlo u kontakt s Indijom, ali koristi kurkumu naširoko i za hranu i za bojenje. Stoga su vjerovatni i nezavisni događaji pripitomljavanja.
Kurkuma je pronađena u Farmani, koja datira između 2600. i 2200. godine prije nove ere, te u grobnici trgovca u Megidu u Izraelu, koja datira iz drugog milenijuma prije nove ere. Zabeleženo je kao biljka za bojenje u medicinskim tekstovima Asiraca klinopisom iz Asurbanipalove biblioteke u Ninivi iz 7. veka pre nove ere. U srednjovjekovnoj Evropi kurkuma se zvala "indijski šafran".
Naši proizvodi od kurkume bez prirodnih i pesticida sa ZERO aditivom sada su popularni u zemljama i okruzima koji ga vole koristiti prilikom kuhanja. Dostupni su ISO, HACCP, HALAL i KOSHER sertifikati.